im. ž. 〈G sintètikē, DL sintètici〉 1. umjetne tvari ili umjetno dobiveni proizvodi, npr. tkanine, vlakna, plastične mase i dr. 2. gradivo načinjeno od umjetnih tvari

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sintetìzīrām, 3. l. mn. sintetizírajū, imp. sintetìzīrāj, aor. sintetizírah, imperf. sintetìzīrāh, prid. r. sintetizírao, prid. t. sintetìzīrān〉 1. sastaviti/sastavljati, spojiti/spajati više različitih elemenata ili dijelova u cjelinu 2. biol., kem. proizvesti/proizvoditi sintezom; ant. analizirati; sin. (izvesti sintezu) v. pod izvesti; (izvoditi sintezu) v. pod izvoditi

im. ž. 〈G sintézē; mn. N sintéze, G sintézā〉 1. fil. misaoni postupak koji vodi od jednostavnijega prema složenomu 2. biol., kem. postupak kojim se od jednostavnijih tvari dobivaju složenije; ant. analiza

prid. 〈G sìntēznōg(a); ž. sìntēznā, s. sìntēznō〉 koji se odnosi na sintezu

im. m. 〈G sínusa; mn. N sínusi, G sínūsā〉 1. anat. izbočenje ili proširenje šupljih organa [nosni sinusi; venski sinusi] 2. mat. funkcija koja luku na jediničnoj kružnici koji je duljine x, a počinje u točki (1,0), pridružuje njezinu ordinatu; ant. kosinus

prid. 〈G sínusnōg(a); ž. sínusnā, s. sínusnō〉 1. anat. koji se odnosi na sinuse [sinusna upala] 2. mat. koji se odnosi na sinus [sinusne funkcije]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sȋnē, 3. l. mn. sȋnū, aor. 3. l. jd. sȋnū, prid. r. sínuo〉 1. naglo zasjati [Sinulo je sunce.]; sin. granuti 2. pren. a. naglo, iznenada se pojaviti u svijesti, pasti na pamet [Sinula mi je ideja.] b. pojaviti se kao dobro iza čega lošega [Sinut će bolji život.]; sin. granuti

prid. 〈G sȋnjēg(a); ž. sȋnjā, s. sȋnjē〉 koji je boje između sive i modre, sive i plave ili je sive boje [sinje more; ~ galeb]

im. ž. 〈G sȉpē; mn. N sȉpe, G sȋpā〉 zool. jestiv glavonožac kratka i široka tijela s deset krakova koji može mijenjati boju

prid. 〈G sìpka; odr. sìpkī, G sìpkōg(a); ž. sìpka, s. sȉpko〉 koji se sastoji od sitnih zrnaca, koji se lako osipa, rasipa [~ teret]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉpām/sȉpljēm, 3. l. mn. sȉpajū/sȉpljū, imp. sȉpāj/sȉplji, aor. sȉpah, imperf. sȉpāh, prid. r. sȉpao, prid. t. sȉpān〉 istresati što rastresito ili sipko [~ brašno u vreću; ~ prašak na ranu]

im. ž. 〈G sȉpinē; mn. N sȉpine, G sȉpīnā〉 v. dina

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sípī, 3. l. mn. sípē, aor. 3. l. jd. sȋpī, imperf. 3. l. jd. sípljāše, prid. r. sípio〉 padati u sitnim kapljicama ili pahuljicama [Kiša sipi.; Snijeg sipi.]

im. ž. 〈G sȉpovinē; mn. N sȉpovine, G sȉpovīnā〉 sipina kost

im. m. 〈G sȉra, I sȉrom; mn. N sȉrovi, G sȉrōvā〉 mliječni proizvod koji se dobiva od mlijeka posebnim postupkom [kozji ~; kravlji ~; ovčji ~]

im. m. 〈G sírka; mn. N sírci, G sȋrākā〉 bot. žitarica tropskih krajeva nalik prosu koja se uzgaja za stočnu i ljudsku hranu

im. ž. 〈G sirénē; mn. N siréne, G sirénā〉 tehn. naprava ili uređaj za davanje zvučnih signala [brodska ~; tvornička ~]

im. ž. 〈G sirénē; mn. N siréne, G sirénā〉 mit. morska djevojka koja pjevom zavodi mornare, a umjesto donjega dijela tijela ima riblji rep [pjev sirena]

im. ž. 〈G sirìštarē; mn. N sirìštare, G sirìštārā〉 bot. zeljasta dvosupnica s parnim listovima i dvospolnim cvjetovima [šumska ~]

im. s. 〈G sȉrīšta; mn. N sȉrīšta, G sȉrīštā〉 1. zool. četvrti od četiriju dijelova želudca preživača, najrazvijeniji dio želudca kod mladih preživača koji se hrane mlijekom 2. biol., kem. enzim koji prouzročuje grušanje kazeina, a upotrebljava se za ubrzavanje pretvaranja mlijeka u sir

zb. im. ž. 〈G sȉročādi〉 skup koji čine dva siročeta ili više njih [dom za ~]

im. s. 〈G siròčeta, V sȉroče〉 dijete kojemu je umro jedan roditelj ili oba roditelja

im. m. 〈G siròmaha, V sȉromaše; mn. N siròmasi, G siròmāhā〉 1. osoba koja je siromašna, koja živi u bijedi; sin. (sirotinja); ant. bogataš 2. pren. osoba koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadnik; sin. bogac razg., sirotan

im. ž. 〈G siròmahinjē; mn. N siròmahinje, G siròmahīnjā〉 1. žena koja je siromašna, koja živi u bijedi; sin. siromašica; ant. bogatašica 2. pren. žena koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadnica; sin. bogica razg., sirotica

prid. 〈G siromàhinjina; ž. siromàhinjina, s. siromàhinjino〉 1. koji pripada ženi koja je siromašna, koja je u bijedi; sin. siromašičin; ant. bogatašičin 2. pren. koji pripada ženi koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadničin; sin. bogičin razg., sirotičin

im. m. 〈G siromáška, V sȉromāšče; mn. N siromášci, G siròmāšākā〉 hip. siromah od milja

prid. 〈G siròmašna; odr. siròmašnī, G siròmašnōg(a); ž. siròmašna, s. siròmašno; komp. siromàšnijī〉 1. koji ima malo novca, dobara ili drugih vrijednosti [~ čovjek]; ant. bogat, imućan 2. pren. koji nema dovoljnu količinu potrebnih sastojaka [hrana siromašna vitaminima; tlo siromašno mineralima]; ant. obilan 3. čija je količina mala, kojega ima malo [~ obrok]; sin. čestit, mršav pren., oskudan; ant. bogat, izdašan, obilan

im. ž. 〈G siròmašicē; mn. N siròmašice, G siròmašīcā〉 žena koja je siromašna, koja živi u bijedi; sin. bogica razg., siromahinja, sirotica; ant. bogatašica

prid. 〈G siromàšičina; ž. siromàšičina, s. siromàšičino〉 koji pripada siromašici; sin. bogičin razg., siromahinjin, sirotičin; ant. bogatašičin

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. siròmašīm, 3. l. mn. siròmašē, imp. siròmaši, aor. siròmaših, imperf. siròmašāh, prid. r. siròmašio, prid. t. siròmašen〉 1. 〈neprijel.〉 postajati siromašnim [Građani siromaše.] 2. 〈prijel.〉 činiti koga siromašnim [~ stanovnike]

im. s. 〈G siròmaštva〉 1. stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u siromaštvu]; sin. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica; ant. blagostanje 2. pren. nedostatak raznolikosti ili izbora [~ boja; ~ riječi]; ant. bogatstvo, obilje, raskoš

im. m. 〈G sirotána, V sȉrotāne; mn. N sirotáni, G sirotánā〉 1. osoba koja je siromašna, koja živi u bijedi; sin. (sirotinja); ant. bogataš 2. pren. osoba koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadnik; sin. bogac razg., siromah

im. ž. 〈G siròticē; mn. N siròtice, G siròtīcā〉 1. žena koja je siromašna, koja živi u bijedi; sin. siromašica; ant. bogatašica 2. pren. žena koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadnica; sin. bogica razg., siromahinja

prid. 〈G siròtičina; ž. siròtičina, s. siròtičino〉 1. koji pripada ženi koja je siromašna, koja je u bijedi; sin. siromašičin; ant. bogatašičin 2. pren. koji pripada ženi koja izaziva žaljenje ili sućut; sin. jadničin; sin. bogičin razg., siromahinjin

im. ž. 〈G siròtinjē〉 1. v. siromah, sirotan 2. siromašni ljudi [gradska ~] 3. imovina siromašnih ljudi

prid. 〈G siròtīnjskōg(a); ž. siròtīnjskā, s. siròtīnjskō〉 koji se odnosi na sirotinju [sirotinjska četvrt]

im. s. 〈G sȉrotīšta; mn. N sȉrotīšta, G sȉrotīštā〉 zavod za smještaj i odgajanje djece bez roditelja ili djece čiji se roditelji ne mogu brinuti o njima

prid. 〈G sȉrova; odr. sȉrovī, G sȉrovōg(a); ž. sȉrova, s. sȉrovo; komp. siròvijī〉 1. koji nije pripremljen kuhanjem ili pečenjem [salata od sirovoga povrća]; sin. svjež; ant. kuhan, pečen 2. koji nije obrađen [sirovo drvo] 3. pren. koji nije uglađen, koji nema navike lijepoga ponašanja [~ čovjek]

im. m. 〈G siròvinē; mn. N siròvine, G siròvīnā〉 razg. osoba koja nije uglađena, koja nema navike lijepoga ponašanja

im. ž. 〈G sȉrovinē; mn. N sȉrovine, G sȉrovīnā〉 sirova tvar koja služi kao osnova za proizvodnju čega [prirodne sirovine]

im. m. 〈G sìrupa; mn. N sìrupi, G sȉrūpā〉 1. gusta tekućina koja sadržava veliku količinu otopljenoga šećera 2. gusti voćni sok koji se obično miješa s vodom [~ od malina] 3. farm. pripravak u kojemu je ljekovita tvar pomiješana s koncentriranom otopinom šećera, lijek u obliku guste tekućine [~ protiv kašlja]

im. ž. 〈G sȉsē; mn. N sȉse, G sȋsā〉 1. anat. mliječna žlijezda za hranjenje mladunčadi u ženka sisavaca 2. razg. v. dojka

im. m. 〈G sȉsāla; mn. N sȉsāli, G sȉsālā〉 bot. višegodišnja tropska biljka mesnatih, vlaknastih i trnovitih listova iz kojih se preradbom dobiva konop

im. ž. 〈G sȉsāljkē, DL sȉsāljki; mn. N sȉsāljke, G sȉsāljkā/sȉsāljkī〉 tehn. naprava ili uređaj kojim se crpi, vadi ili usisava voda, benzin, nafta i sl.; sin. crpka, ( pumpa)

im. s. 〈G sȉsānja〉 1. uvlačenje mlijeka iz dojke ili sise ustima, hranjenje mlijekom iz dojke ili sise 2. držanje čega u ustima i uvlačenje kao iz dojke ili sise; sin. dudanje razg. 3. uvlačenje čega s pomoću sisaljke 4. pijenje rilcem zabodenim u tijelo (o krvi)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉsām/sȉšēm, 3. l. mn. sȉsajū/sȉšū, imp. sȉsāj/sȉši, aor. sȉsah, imperf. sȉsāh, prid. r. sȉsao, prid. t. sȉsān〉 1. 〈neprijel.〉 ustima uvlačiti mlijeko iz dojke ili sise, hraniti se mlijekom iz dojke ili sise 2. 〈prijel.〉 a. držati što u ustima i uvlačiti kao iz dojke ili sise [~ palac]; sin. dudati razg. b. uvlačiti što s pomoću sisaljke c. piti rilcem zabodenim u tijelo (o krvi)

im. m. 〈G sȉsāvca; mn. N sȉsāvci, G sȉsavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred toplokrvnih kralježnjaka koji svoju mladunčad hrane majčinim mlijekom, tijelo im je prekriveno dlakom i uglavnom žive na kopnu, čine ih jednootvori, tobolčari i plodvaši ili pravi sisavci 2. pripadnik istoimenoga razreda ◇ pravi ~ 1. 〈mn.〉 skupina sisavaca koji imaju posteljicu kojom je zametak pričvršćen na maternicu u kojoj se u potpunosti razvija do rođenja 2. pripadnik istoimene skupine; sin. plodvaš

im. m. → sustav